Svako putovanje kroz nečiju ostavštinu, pa tako i ovo kroz digitalnu škrinju uspomena Milana Lentića, neumitno nas dovodi do trenutka kada se svjetla pozornice gase, a posjetitelj se priprema za odlazak.
Možda bi na ovom mjestu, prema nekim uobičajenim pravilima, trebao stajati suhoparni stručni zaključak, popis nagrada ili završni sud likovnih i glazbenih kritičara. No, odlučili smo te i takve kritičare prepustiti nekom novom vremenu ili potpunom zaboravu – što god od toga nastupi prije. Milanov život nikada nije podnosio krute teorije i hladne ladice, pa ih ne želi ni na svom odlasku.
Umjesto toga, ovaj prostor ostavljamo čistoj ljudskosti. Jer iznad svih festivalskih nagrada, tiskanih partitura, filmskih uloga i pionirskih eseja o industrijskom dizajnu, Milan Lentić bio je i ostao suputnik čovjeka. Bio je umjetnik koji je s jednakim poštovanjem i žarom stvarao kompleksne šansonske oratorije i pjevao stare serenade pod splitskim prozorima sa svojim prijateljima. Živio je onako kako je skladao: nesalomljivo, prkosno i ponosno.
Ova web stranica nije spomenik od hladnog kamena; ona je živi dokaz da sjećanje na takve tople, renesansne umove ne može tek tako nestati. Ona je stvorena iz duboke obiteljske odanosti i rijetkog, starog prijateljstva koje odbija prepustiti zaboravu ono što je vrijedno čuvanja.